Opet o Barbari
Da ja opet pisam o Barbari to ne bi trebalo da vas cudi
u pitanju su naime osjecaji nepoznati i ludi
mi odavno nismo oni ljudi
goodbye Barbara.
I opet je kisilo
a cemu imati tremu
Barbara sigurno ne misli o njemu
do cega je njoj stalo to ni ona ne zna
samo mi znamo da je tesko donositi odluke i da nam se nista drugo ne nudi
jer ipak smo ljudi, Barbara
I tako je Barbara krenula na put daleki
oko nje su bili sve sami stranci neki
prije polaska on joj je rekao da ce je ceki
Barbara nije znala sta da mu kaze
Barbara nije imala snage da laze
Barbara ga je pustila da je ceka
dovijeka.
A on pise pjesme i zvijezde broji
ljudi moji
pa to nije normalno
u pitanju je vlak
cak.
Situacija je grozna i ocajna, Barbara my love
ti znas da mislim ja na te
moje zlate.
Opet pisem pjesme tebi moja najdraza Barbara
jos uvijek te volim znas
sve drugo je laz
znas.
To sto se nikad nismo upoznali
ne znaci da je i bilo potrebe
meni je dovoljno da te volim kroz pjesme
u njima nema ne sme, u njima nema ne sme.
U pjesmama mi smo zauvijek mladi
i postojimo uvijek
starosti nije potreban lijek
sedamnaest nam je tek.
Ti bi se mozda i za drugog udala
da te nisam ubio u onoj pjesmi
ti njemu sve bi dala
crvena tvoja krv na Opstajnickoj cesmi,
prizor sa Rumenigeovih slika
uz tekstove mojih romana
nikad veca romantika
za generaciju nasih dana.
Dobro je sto nisi isla na Hejsel
mozda bi poginula da si tamo bila
kako me je bilo strah za tebe
nemas pojma.
|
